Berner Sennenhunde
Bernski planinski pas, Bernese mountain dog, Dürrbachler
Povijest
[ još povijesnih slika ]
slike preuzete sa NMBE
Prevela i uredila Matejka Ivančić
Bernski planinski pas je farmerski pas sa precima koji su korišteni kao psi čuvari, psi za vuču kolica i psi koji su vodili stoku po pri-alpski regijama i okolici Berna. Originalno je zvan “Dürrbächler” prema zaselku blizu Riggisberg u kantonu Berna, gdje su ovi dugodlaki trobojni psi bili posebno brojni. 1902, 1904 i 1907 primjerci ove pasmine su već bili izlagani na izložbama, a 1907. neki uzgajivači u regiji Burgdorf su odlučili promaknuti ovu pasminu osnivajući “Schweizerischer Dürrbach-Klub” i određujući točne karakteristike ove pasmine. Već je 1910, na izložbi u Burgdorfu, gdje su mnogi farmeri doveli svoje Dürrbächlere, izloženo 107 primjeraka. Od tog dana je ova pasmina nazvana "Bernski planinski pas" te prema uzoru na druge Švicarske planinske pasmine brzo su postali popularni po Švicarskoj i susjednoj Njemačkoj. Danas je Bernski planinski pas dobro poznati kao obiteljski pas sa svojim upadljivim trobojnim krznom i velikom sposobnošću za prilagođavanje na sve uvjete.
Bernski planinski psi su u početku bili trobojni farmerski psi iz ruralnog prostora Berna, Švicarske. Kroz šaroliku povijest punu odanih ljudi/uzgajivača kao što su Franz Schertenleib, Gottfried Mumenthaler i Professor Albert Heim, ti trobojni psi su razvijeni u pasminu koju danas poznajemo kao Bernski planinski psi.
Interesantno je da je 1947. bilo mnogih razgovora o unošenju nove linije (nove pasmine) u pasminu zbog problema kao što sramežljivost, manjak mase u kostima i konstituciji i još mnoge stvari. 1948. godine je vjerojatno kao odgovor na te diskusije došlo do križanja sa Newfoundlandom Pluto v Erlengut. Većina vjeruje da je taj korak dao pasmini stabilan temperament, jake kosti i konstituciju i još puno toga. Alex v Angstorf, direktan potomak Newfia se smatra začetnikom Bernskih planinskih pasa kakvi su danas. (slika u galeriji povijesnih slika)
Da nastane današnja pasmina, uveden je strogi program uzgoja sa visokim uvjetima gdje se niti jedan nedovoljno vrijedan primjerak nije smio primiti u uzgoj. Europske izložbe su pomogle savjesnim uzgajivačima da dokažu najbolje primjerke pasmine. Također su originalni poslovi koje je imala ova Švicarska trobojna pasmina uzeti u obzir pri odabiru najboljih primjeraka za uzgoj.
Originalno su Berneri bili radni psi. Bili su jeftiniji za kupiti i održavati nego konji pa su mnogi ne bogati farmeri, mljekari, mesari, tkalci i drugi obrtnici koristili ove pse kao pse za vuču. Iako su mljekari koristili Bernere za voditi stoku, većinom su korišteni za vuču kolica i kao dodatak na to psi za promatranje. Ovi trobojni farmerski psi su demonstrirali moć, stabilnost, izdržljivost i temperament za vuču teških kolica kroz Švicarske Alpe do lokalnih sela i biti bliski pomoćnici mljekara/farmera u radu na farmi. Tijekom Drugog svjetskog rata većina postojećih vozila je korištena u vojsci, te je sposobnost Bernera u vuči kolica bila zamijena ne samo za konje već i vozila.
Danas je većini Bernera jedini posao biti obiteljski pas i pratioc.
Mnogi ljudi danas još uvijek vole tu kvalitetu kod Bernera (vuču kolica), te ju prakticiraju na događanjima 'Drafting'-u, ali su Berneri danas također jako dobri u poslušnosti - psećim školicama i "Agilitiju".
Literatura:
FCI - http://www.fci.be/
INWBMDC http://www.inwbmdc.com/
* Povijest Bernera by Margret Bartschi *
